U srijedu 11. ožujka 2015. godine slavljena je 8. devetnica u čast sv. Josipu na temu SVETI JOSIP – ČOVJEK VJERE, UFANJA I LJUBAVI. Devetnicu je predvodio župnik Luka Blažević.
Tri su bogoslovne krijeposti, koje čovjeka divno povezuju s Bogom: vjera, ufanje, i ljubav. Ove je vrline Josip posjedovao u herojskom stupnju.
Vjera
Josip je bio duboko religiozan čovjek, čvrsto je vjerovao u Boga i Bogu i s vjerom je prihvaćao poruke Božje. Imao je dosta svjetla da vjeruje, ali i dosta kušnje, da mu vjera bude zaslužna. Vjerovao je kao i Marija, da je mali Isus, sin Marijin, ujedno i Božji Sin, premda nemoćan, naoko kao svako drugo dijete, ali da je ujedno Spasitelj svijeta. U vjeri je sveti Josip doživljavao mnoge utjehe i radosti. Vjeru je javno očitavao molitvom, sudjelovanjem u hodočašćima, polaskom u hram i na druge načine. Što se reklo za Mariju, to se može reći i za Josipa »Blago tebi što si vjerovao«.
Ufanje
Kad čovjek vidi sva rješenja i osjeća se jakim da ih izvede, onda tu nema mjesta za ufanje. Ali ufati se u zaštitu Svemogućega, i u rješenje koje će on dati u bezizglednim prilikama, — tu je ufanje. Josip se našao ne rijetko u takovim, teškim prilikama. Ali nikad nije očajavao; uzdao se. Nadao se i protiv svake nade. »U tebe se, Gospodine, uzdam!« — bila je njegova misao.
Ljubav
Za Josipa kaže sv. Pismo, da je bio čovjek pravedan. U svetopisamskom smislu ta riječ znači, da je sveobuhvatno vršio zakon Božji. To pak može samo čovjek koji ljubi Boga. Njegova odluka za djevičanski brak, njegov sveti polet kojim se spremno uključio u patničku suradnju za otkupljenje svijeta, duh kojim je radio, pobožnost kojom je molio, sve to govori o iskrenoj ljubavi sv. Josipa prema Gospodinu Bogu.
Ujedno smo se sjetili na sv. misi velikog hrvatskog kardinala Franju Kuharića kojemu je bila obljetnica smrti. Znamo i sami kako je bio ponizan i blag i u kojem je vremenu živio.
