Prvi dan nakon Uskrsa Isusovi učenici su se zaputili za Emaus gdje su na putu susreli Isusa. Cijelim putem su ga slušali, ali su ga na kraju tek prepoznali po lomljenju kruha. Uskrsni ponedjeljak je ujedno prilika svim kršćanima posjetiti svoje najbliže tj. dan za druženje. Tako je bilo i sa Isusovim učenicima.
Rado su ga slušali putem dok im je tumačio Pisma, ali nisu odmah shvatili. Učenici su se razočarali u Isusa. Nisu mislili da će uskrsnuti. Ali nakon lomljenja kruha ostala jest njihova radost i njihovo vjerničko osvjedočenje, da Isus živi. Sada je velika njihova potreba saopćavanja, da još jednom prevale dalek put i to ispričaju ostalim apostolima i učenicima.
Također se i tamo u međuvremenu dogodilo iskustvo: Isus živi! On se objavio Šimunu Petru i drugima; njegova smrt nije kraj, nego novi početak.
Možda puno puta pitamo gdje je Gospodin. I tada nam se događa kao učenicima u Emausu: retrospektivno iznenada prepoznajemo, da nas je Bog stalno pratio na životnom putu, također i tamo, gdje nismo bili svjesni njegove prisutnosti ili upravo tamo gdje smo očajavali.
Božja riječ i nebeska hrana euharistije – to je sam Isus Krist – jačaju nas na životnom putu! Zato želimo zahvaliti Bogu za to i pouzdano koračati, da radosnu vijest također posvjedočimo našim bližnjima.
