U četvrtak 4. lipnja 2015. godine svečano je proslavljen blagdan Tijelova u župi sv. Josipa u Ličkom Osiku. Svetu misu u 11 sati predslavio je župnik Luka Blažević. Nakon mise ljudi su se formirali u procesiju i išli od postaje do postaje oko crkve kako bi molili za svoje mjesto, bližnje, svoja polja...
Na svetoj misi u bjelini su bili ovogodišnji pričesnici te i na taj način zahvalili na sakramentu Euharistije.
Tijelovo, punim nazivom Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove je katolički blagdan. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. U Hrvatskoj je neradni dan (jednostavno računanje datuma: deveti četvrtak nakon Uskrsa). Za Katoličku Crkvu, svetkovina je u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.
Pojavljuje se u 13. stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo proširuje se u 14. stoljeću. Augustinska redovnica Sveta Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji, imala je viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264., kojom blagdan Euharistije, želi proširiti na cijelu Crkvu. No, brza smrt ga je spriječila u tome. Tek u 14. stoljeću, papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.
Danas kada slavimo blagdan Tijelova ili Isusovog ustanovljenja euharistije, Isus pri oproštaju od svojih prijatelja, učenika, apostola organizira oproštajnu večeru i zakletvu na prijateljstvo i ljubav. Euharistija je gozba prijateljstva u svim prilikama. A riječ euharistija striktno znači zahvaljivanje. Što za nas danas znači prisustvovanje Euharistiji, Misi? Istina, mnogi su Misu pretvorili u formalnost, iako je ona poziv na ljubav i zajedništvo.
Dolazak na Misu znači vjera u ljubav Božju i ljudsku. Imamo li mi vjeru u božansku hranu, u euharistiju? Isus ju je ustanovio i naredio da ju mi organiziramo kao bratsko blagovanje: Ovo činite na moju uspomenu! U euharistiji mi se mirimo između sebe i tražimo oproštenje od Boga za oprost naših grijeha i nedostataka. Isus nam se cijeli predaje: svojim tijelom i svojom krvi, cijelog sebe, cijeli svoj život da bi nas preobrazio. Isus daje vrlo veliko značenje prijateljskom blagovanju. 'Želio sam velikom željom blagovati ovu pashalnu večeru prije svoje muke.' (Lk 22, 5). On nam se predaje u prijateljskom blagovanju. 'Gdje su dva ili tri u moje ime, ja sam s njima'. Dajući svojim prijateljima kruh i vino, daje im svoje tijelo i svoju krv, daje im samoga sebe.
Zato je blagovanje (pričest) bitni dio Mise. U njoj se blaguje uskrslo tijelo i uskrsla krv, uskrsli Krist. A isto tako ima i eshatološko značenje. Euharistija prefigurira vječno zajedništvo kad će Bog biti sve u svima. Kršćani, oni koji vjeruju u Kristovo prijateljstvo trebaju u misi gledati svečanost i pretakanje božanskog života u sve koji u toj božanskoj gozbi učestvuju. I treba imati u svijesti da misa ima vrlo različito i bogato značenje: zajedničarenje, žrtvu za nas, spomen čin, zahvalu…
Euharistija nije nikakva magija nego prijateljstvo među ljudima i s Isusom po Duhu Božjem.Duh oduzima svako magijsko značenje. Isto Duh je u nama i u euharistiji. Ista je ljubav u nama i u euharistiji. U euharistiji se sklapa i obnavlja novi savez prijateljstva, kako su govorili prvi kršćani. Ona zamjenjuje sve žrtve koje su se prinosile kao pomirnice. Isus i njegov 'produžetak' euharistija ispunjavaju i zadovoljavaju sve žrtve ljudskog roda. Kroz Isusa i njegovu euharistiju ulazi se u otvaranje prema vječnosti.
U svakoj misi mi zahvaljujemo Bogu za stvaranje, za život i radosti koje nam on omogućuje. A posebno zahvaljujemo za Isusa i njegovu muku koju je podnio za otkupljenje cijelog čovječanstva. To je potvrdilo Uskrsnuće. Uskrsnuće je potvrdilo da ljubav pobjeđuje svako zlo, pa i smrt.
