Ova nedjelja koja je za nama po sebi je bila puno drugačija od ostalih nedjelja. Jutro je provedeno u crkvi na svetim misama gdje je vlč. Luka Blažević prinosio žrtvu za sve župljane, a popodne smo krenuli posjetiti grob popa Frana Biničkog. Binički je bio veoma poznat svećenik i učenjak ovog kraja. Na kraju je mučenički umro od partizanske ruke 1. svibnja 1945. godine. Pokoj mu vječni!
Došavši na grob pomolili smo se i zahvalili mu na svemu što je učinio za župu sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Nakon groblja uputili smo se do stare škole u starom Ličkom Osiku. To je danas derutna građevina za koju nitko nema razumijevanja, i propada.
Vidjevši kako je izgledala stara škola, uputili smo se u Mušaluk; mjesto obitavanja slavnog popa Marka Mesića i popa Frana Biničkog. Tužno je vidjeti kako rodna kuća Frana Biničkog propada jer nema više nikoga tko bi u njoj živio. Usput smo vidjeli i rodnu kuću Miće Pavičića koji sada živi pokraj Budačkog mosta.
Vozivši se do Malog sela gdje stoji prekrasno raspelo koje ima svoju priču dođe se do škole u Mušaluku. Ona je za vrijeme Domovinskog rata bila utočište za sve đake sa Osika i ondje se održavala nastava. Danas je samo u toj školi Mjesni odbor Mušaluka jer djece više nema.
Na koncu stalo se pokraj kuće Milke Potnar. Tamo je vlč. Luka Blažević 1994. godine kada je došao u ovu župu stanovao i imao župni ured. Hvala gospođi Milki i pokojnom Anti što su ustupili svoju kuću da bi svećenik imao gdje stanovati jer je plovanija i crkva u Osiku bila razrušena od četničke ruke.
Na kraju, što reći? Jedno lijepo provedeno popodne. Puno se toga vidjelo i sve ima svoju veliku priču. Vrijeme prolazi, a povijest ostaje.
Tomislav Klarić
