U crkvi sv. Mateja u Širokoj Kuli 5. kolovoza 2015. godine proslavljena je Gospa Snježna, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Svetu misu na kojoj se skupio lijep broj vjernika predvodio je župnik Luka Blažević te rekao prigodnu propovijed.
Čitanje na svetoj misi pročitala je Ivana Đapić, psalam je odpjevala Lucija Orešković, a pjevanje je sviranjem animirila njezina sestra Jelena Orešković.
Nakon svete mise kod spomenika pokraj crkve položeni su vijenci, a vlč. Luka predvodio je molitvu za sve žrtve Domovinskog rata.
HKUD Široka Kula je nakon polaganja vijenaca i molitve izvelo svoj kratki program na oduševljenje svih prisutnih.
Propovjed vlč. Luke Blaževića u Širokoj Kuli 5. kolovoza 2015. g.
Braćo i sestre,
svi vi dobro znate što danas obilježavamo, kojih i kakvih događaja se sjećamo.
I trebamo njegovati taj spomen sa velikom zahvalnošću i poštovanjem na sve koji su, a osobito one koji su svojom žrtvom života nama osigurali neovisnu Domovinu, slobodu i mir.
Malo koji narod na svijetu tako je skupo plaćao svoju višestoljetnu želju za slobodom, svoj san o vlastitoj državi, kao ovaj naš mali narod.
Samo Bog zna koliko smo zbog toga bili osvajani i ubijani, proganjani i suđeni, koliko smo kao narod i pojedinci patili i stradavali. Ali nikad se nismo umorili, posustali i odustali!
Snagu, ustrajnost i hrabrost davala nam je ljubav prema svom domu, obitelji i Domovini, ali i vjera u Boga, pouzdanje u Njegovu pomoć. Zato možemo shvatiti zašto je u Domovinskom ratu bilo toliko zanosa, prkosa, vjere, zajedništva i herojstva! Cijela naša povijest, zapravo, i nije ništa drugo do 'Kalvarija' jednog naroda. Domovinski rat je samo jedna postaja četrnaeststoljetnog 'križnog puta' našeg naroda na ovim prostorima.
Branili smo se od mnogih agresora i okupatora: Bizantinaca, Franaka, Mlečana, Saracena, Mađara, Tatara, Turaka, Francuza, Talijana, Nijemaca, Srba... Ginuli smo i stradavali, ali uspjeli smo sačuvati ovu malu, jedinu i Lijepu Našu, koja je nama Hrvatima najveća i najljepša na svijetu!
Nama je Hrvatska uvijek bila dovoljno velika! Tuđe zemlje nismo nikad osvajali! Volimo svoje i poštujemo tuđe! I oni koji su poštivali naše bili su nam uvijek dragi gosti, saveznici i prijatelji!
Naši preci kroz stoljeća sačuvali su nam divotu i raznolikost mnogih krajolika, tradicija i običaja; bogatstvo i plodnost zemlje, mora i otoka; starinu i svekoliku kulturnu baštinu brojnih mjesta i gradova; 'od stoljeća sedmog' vjernost Bogu, Crkvi i Papi; herojska junaštva povijesnih bitaka među koje svakako ubrajamo i dragovoljnost i žrtvu svih hrvatskih branitelja Domovinskog rata; ali i česta stradanja i mučeništva zbog ove 'Lijepe naše', koja mnogima 'zapinje za oko'… pa i sad Piranski zaljev. I tom slavnom prošlošću trebamo se ponositi, jer je to naš identitet i time nikoga ne vrijeđamo i ne ponižavamo! Ali od prošlih naraštaja trebamo i učiti, jer od 'stare slave' se ne živi, ako želimo imati i sretniju budućnost!
A kakva će nam biti budućnost Hrvatske? To ovisi o nama samima!
Gdje je nestala perspektivna i prosperitetna Hrvatska za koju smo se borili, stradavali i ginuli?
Izgleda da se izgubila negdje u poslijeratnim godinama, dok ste vi branitelji, pomalo naivno, vjerovali kako je vaš 'posao' gotov jer je Domovina obranjena i oslobođena, a kako će oni koji obnašaju vlast tu Domovinu voljeti jednako kao i vi i svesrdno raditi za dobrobit, blagostanje i napredak svih njenih žitelja, a ne samo sebe i svojih.
Ima li nam pomoći? Kako naprijed?!
Vratimo se u vrijeme Domovinskog rata! Povucimo paralelu! Je li tada bila bolja situacija?! Dapače, bilo je mnogo teže i gore!
Kakve smo šanse imali da stvorimo samostalnu Hrvatsku? Nikakve!
Nijedna velesila nije bila na našoj strani! Pa ipak dogodilo se čudo! Zašto? Nismo šutjeli, digli ruke i rekli: 'To je nemoguće!' Nismo se unaprijed predali! Naprotiv, vjerovali smo da možemo, nadali se, branili svoje, uzdali se u Božju zaštitu i Gospinu pomoć! Krasilo nas je domoljublje i bogoljublje! Gdje je nestalo ono zajedništvo, ponos i hrabrost iz domovinskog rata?! Gdje je nestala ona vjera u Boga i molitva i nošenje Gospine krunice oko vrata koja nas je duhovno jačala i nosila u tim teškim godinama?!
Čuli smo i današnje evanđeoske vrlo jednostavne i slikovite, ali jasne Isusove poruke, koje i svima nama vjernicima trebaju biti putokaz kako dalje.
''Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. ZapIjušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer utemeljena je na stijeni.''
Slika je vrlo jasna i konkretna. Kuća na stijeni prkosi svemu. 'Kuća' je zapravo svatko od nas. To je slika hrabra i odvažna čovjeka koji gradi sebe i svoj život na čvrstoj stijeni vjere i povezanosti s Bogom. Ništa ga ne može pokolebati. Bl. kardinal Stepinac imao je geslo: »U tebe se, Gospodine, uzdam!« I ništa ga nije moglo slomiti. To znači graditi na stijeni i imati čvrstu građevinu kako osobnog života tako i narodnog.
Ako slijedimo Isusov primjer ljubavi i služenja bližnjima, gradimo na stijeni. Ako pošteno, savjesno i odgovorno obavljamo svoj posao, gradimo na stijeni. Ako tražimo Božji blagoslov za svaki dan i njegove brige i svaki susret s bližnjim, gradimo na stijeni. Ako se u svojem životu oslanjamo na Božju riječ i vršimo je, gradimo na stijeni. Ako naše lijepe i obećavajuće riječi slijede dobra, poštena i plemenita djela, gradimo na stijeni.
Vjerujem da još uvijek ima u nama te ljubavi prema svom domu i rodu, vjere i odanosti Bogu i Gospi, a ako je tako, dok nas ima, Hrvati i Hrvatska neće propasti i odolijevat će svim budućim 'vjetrovima, bujicama i olujama' svjetskih zbivanja, tj. preprekama, teškoćama, krizama, ratovima, tragedijama i izdajama kao što je to bilo i tijekom naše teške i krvave, ali i ponosne i svete povijesti! Amen!
