U subotu 19. prosinca u Korenici je u crkvi sv. Jurja mučenika održano đakonsko ređenje Mišela Grgurića, kako je rekao biskup Bogović prvo u tom dijelu Hrvatske u Novom vijeku. Uz zareditelja Gospićko-senjskog biskupa mons. dr. Milu Bogovića koncelebrirali su župnik Korenice Stipe Zeba koji je đakonskog kandidata i uputio u sjemenište i bogosloviju, dekan udbinski mons. mr. Tomislav Rogić, kancelar biskupije mr. Marinko Miličević kao i brojni svećenici biskupije kao i sjemeništarci i bogoslovi s Teologije u Rijeci. Uvodeći Mišela Grgurića u službu đakona zareditelj biskup Bogović mu je čestitao na iskoraku prema službi navjestitelja evanđelja te izrazio ponos da ovdje u Korenici živi katolički narod koji je nakon Šime Božića iznjedrio i drugog svećeničkog kandidata. Mišel je rođen u središtu biskupije gdje je crkva na početku rata bila rušena, da bi se nakon Oluje vratio u svoje mjesto.
Predvodeći obred đakonskog ređenja biskup Bogović je istaknuo: „Na jednom skupu na kojem se govorilo o zadacima Crkve u naše vrijeme bilo je predloženo da u zaključke uđe kako se Crkva treba baviti karitasom. Nato je jedan skočio i viknuo: Ne stavljati to! Ispada da smo se tek sada sjetili da je to zadaća Crkve. Crkva je doista bila svjesna te zadaće odmah na početku. Doista vidimo iz današnjeg čitanja kako su odmah na početku izabrani služitelji/đakoni. Bez te dimenzije Crkva bi izdala samu sebe. Uostalom, nije li sam Krist rekao da je došao služiti a ne gospodariti, očitovati Božje milosrđe, a ne osudu. Nije bez razloga đakonat prije prezbiterata. Samo onaj koji znade služiti može biti promaknut za svećenika. Conditio sine qua non! Služiti na način svoga Učitelja - u toj službi potrošiti svu energiju ovozemnog života.
Služiti potrebnome znači biti milosrdan. I ti, dragi ređeniče, jer te Bog zove u posebnu svoju blizinu, budi osjetljiv za potrebe svoje braće, pogotovo onih kojima te Crkva i tvoj biskup pošalje. Sjeti se da si zaređen u Jubilejskoj Godini milosrđa.
Opredijelio si se ne za karijerizam nego za služenje. I kada je Crkva odlučila da se na ovom području uspostavi biskupija sa sjedištem u Gospiću bilo je to zato da se na ovim prostorima Like, Korduna, Ogulina i Senja što bolje uprisutni ona uloga Crkve da služi, da se ovdje bolje učvrsti diakonia – služenje. Kriterij njezina uspjeha je u tome koliko će ovom narodu ovdje služiti, koliko će u njemu čuvati nadu, učvrstiti vjeru i jačati ljubav. Jer to su prava bogatstva.
Mišel je tu školu služenja pohađao u krugu svoje obitelji, kojoj zahvaljujemo i čestitamo; nastavio ju je u krugu svoje župne zajednice u Korenici pod mudrim vodstvom župnika Stjepana Zebe, a usavršio u sjemeništu i bogosloviji, poučavan od profesora i vođen od svojih poglavara. Nije imao teškoća ni sa školom ni s poglavarima, a nisu ni oni imali s njime. Na cijelom tom putu nismo dobili prigovora ni od koga od njegovih pretpostavljenih, a dobili smo priznanja i pohvale.
Ispitani svjedoci rekoše da je ne samo dobro savladao teološke predmete nego i zadatak učenika i nasljedovatelja Kristova. On je već ovdje s Korenici stekao zdrava i sigurna polazišta. Drago mi je što mogu ovdje pozdraviti i ohrabriti i druge koji su na tom putu: naše bogoslove i sjemeništarce.
S tim projektom služenja u duši kleknut će Mišel ovdje pred svoga biskupa s molbom da ga uključi u profesionalne službenike tog projekta diakonije – služenja. Ja pozdravljam taj njegov presudni životni iskorak i opredjeljenje. Pozdravlja ga naš kler i naši vjernici. I danas na dan njegova đakonskog ređenja preporučujem mu da cijeloga života i na svakom mjestu, u svakoj službi ima na umu riječi našega vođe i učitelja: Nisam došao da budem služen nego da služim, zaključio je biskup te je nakon što je zaređenik izrekao svoje obećanja polaganjem ruku ga uveo u red đakona.
Nakon mise održano je pučko veselje uz nastup mjesnog KUD-a kod kipa blažene kraljice Katarine Kotromanić.