Na 4. nedjelju došašća u našoj župi simbolički je započela godina milosrđa. Prije početka svete mise, vlč. Luka Blažević stao je u procesiju sa ministrantima, a na kraju procesije išle su dvije zastave. Jedna simbolizira i prikazuje župu Lički Osik i nosio ju je Ivica Međugorac, a druga Široku Kulu i nosio je Nikšić Nikola.
U današnjem Lukinu evanđelju čitamo o Marijinu pohodu Elizabeti. Marija pohiti k rođakinji Elizabeti, i pozdravljaju se, ali ujedno se pozdravljaju i Ivan Krstitelj i Krist: «Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi». Povijesni susret! Samo Božja prisutnost može obasjavati takvom svjetlošću da se Ivan Krstitelj zaigrao u utrobi svoje majke. Ali, koliko sam ja svjestan Kristove prisutnosti u euharistiji? Ako ja Njega primam zašto ne živim tu ljepotu i snagu? Ako se Ivan Krstitelj zaigrao u utrobi (ali ne primivši Krista) već osjetivši Ga svojom prisutnošću: ma što ja želim više od Boga ako Ga mogu primati svaki dan? Zašto gasim Kristovo Srce u svojem srcu? Zašto Mu ne prepuštam svoje usne da njima govori? Zašto zatvaram svoje ruke pred Njegovim zagrljajem? Zašto bježim od Njegova pogleda? Gdje je moja vjernost Kristu?
