U tajni Božića sastaje se božansko s ljudskim; nebo i zemlja se povezuju, Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama." Isus Krist vječna riječ Božja, uzima naš ljudski život. Bog silazi u obličju sluge i roba, da budemo oslobođeni od ropstva grijeha i smrti i postanemo djeca Božja!
Zar nismo mogli biti otkupljeni na drugi način a ne po utjelovljenju Sina Božjega i po njegovoj patnji i smrti na križu? Sigurno! Božje mogućnosti, da nam daruje spasenje, neograničene su. Ipak to je bilo najprimjerenije, da nas je Bog na taj način otkupio, da je On sam postao jedan od nas. Želio je biti čovjek, da bismo primili udio u njegovoj božanskoj naravi. Tako se izvršava čudesna razmjena: Bog prihvaća naše, da mi možemo prihvatiti njegovo. To je tajna ljubavi, koja nije mogla biti veća!
Tko smo uopće mi ljudi i na kakvo dostojanstvo nas je Bog pozvao, prepoznajemo u utjelovljenju Sina Božjega. Tu primamo najdublji odgovor na pitanje o našem odakle, kamo i čemu. Bog prima naše, da nas potpuno otkupi. Postoji stari povijesno otkupiteljski princip koji glasi: "Što nije prihvaćeno, nije otkupljeno." To znači, da Gospodin Bog nije prihvatio naš ljudski život, ne bismo bili sasvim otkupljeni. Baš se to često naglašava u Svetom pismu, osobito od apostola Pavla. Isus Krist je tako reći prihvatio "grešno tijelo", da bi nas oslobodio od grijeha i od vječne smrti. On sam je bez grijeha, a ipak je želio krivnju ljudi nositi u svom tijelu i zastupajući dao zadovoljštinu za to.
U jaslicama nam je zorno prikazana ona velika tajna ljubavi: Bog nam se nije samo očitovao na ljudski način, nego je stvarno postao jedan od nas. Došao je na svijet u štali kao malo dijete, rođen od Marije Djevice.
U Njega vjerujemo, Njemu se klanjamo – On je naš život, spasenje, sada i u vječnosti. "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga" – taj ganut tekst kojeg ponovno slušamo, može nam kazati: ima riječi koje ostaju. Ne mijenjaju se, usred našega su životnog tijeka. Te nas riječi prate, one su u slavljeničkom klicanju Božićnoga dana. One nas prate na prelazu u Novu godinu. One odzvanjaju i ponovno se javljaju nakon blagdana i posjeta, nakon ukrasa i osobitosti.
Božja riječ ostaje. Ona se ne promišlja drukčije, ne uzmiče iznenada. Riječ, koja je bila u početku, ostaje. Ona stoji uz nas. Nosi nas – kroz zahtjeve i avanture našega vremena.
www.franjevci-split.hr
