U nedjelju 14. veljače 2016. godine na 1. korizmenu nedjelju Gospićki dekanat hodočastio je u CHM na Udbinu u sklopu Korizmenih hodočašća koje organizira Gospićko-senjska biskupija svake Korizme.
Došavši na Udbinu, u 15:30 počela je pobožnost Križnog puta koji je predvodio mons. Mile Čančar, dekan i župnik u Gospiću. Za vrijeme Križnog puta svi prisutni su imali priliku izmiriti se s Bogom u sakramentu Svete ispovijedi. Kako svaka župa sudjeluje svojim djelom u programu, tako su iz naše župe Katarina Horvatović Pavičić i Andrijana Piasevoli Klarić čitale 7. i 14. postaju Križnog puta.
U 17 sati svečanu svetu misu predvodio je biskup mons. Mile Bogović u koncelebraciji sa svećenicima Gospićkog dekanata. Na početku se svima obratio mons. Tomislav Rogić zaželivši svima dobrodošlicu u Crkvu hrvatskih mučenika. Nakon njega sve okupljene je pozdravio dekan i župnik gospićki mons. Mile Čančar i pozvao oca biskupa da započne misno slavlje.
Prvo čitanje pročitala je vjeroučiteljica Beba Romac iz Perušića, psalam je odpjevao zbor, a drugo čitanje pročitala je Petra Knežević, ministrantica iz naše župe. Evanđelje je navijestio đakon Mišel Grgurić.
Biskup Bogović je u svojoj propovijedi progovorio o važnosti CHM za našu biskupiju, ali i za cijelu Crkvu u Hrvata. Osvrnuvši se na susret pape Franje s patrijarhom Kirilom povezao je Udbinu s Havanom te zaželio da na Udbinu dolazi sve više hodočasnika kako bi cijeli projekt zaživio.
Kako rekoh, i ovo mjesto i ova crkva ima neke sličnosti s mjestom koji je ugostio Papu i Patrijarha.
Pratimo korake pape Franje koji je na prostoru gdje je bilo mnogo progona naroda i vjernika postavio kamen temeljac vjerskom zajedništvu. Neki prostori koji su izgledali kao izgubljeni ili odbačeni, postaju povlaštena mjesta. Prostor gdje nije bilo milosrđa papa Franjo postavlja polazišta prema zajedništvu.
Prisjetimo se kako je ovdje bilo od 1942. do 1995! Progoni, rušenje crkava, groblja...
Zar ne da Havana i Udbina imaju mnogo sličnosti? I mi ovdje molimo Gospodina da po zaslugama brojnih nevinih žrtava, na ovim i drugim prostorima, našemu narodu udijeli mir i slogu. Vjerujemo u tu snagu slabih i nezaštićenih, ali onih koji se predaju u ruke milosrdnog Oca. To neka budu i osnovne smjernice na našem putu kroz započetu korizmu prema uskrsnoj slavi.
Na kraju misnog slavlja čuvar svetišta mons. Rogić svima je objasnio novost koju su svi mogli vidjeti, a to je reljef Slava hrvatskih mučenika. Nad tragičnim događajima iz hrvatske povijesti: Bleiburgu, Krbavskom polju i Vukovaru, kipar je oblikovao Kristovo tijelo kako se uzvisuje k svojem nebeskom Ocu, i u slavi Uskrsnuća dominira reljefom i određuje njegovo središte u simboličkoj i stvarnoj vjeri onih koji su u Njemu umrli da bi vječno živjeli – u mučenicima. Zato je njima na spomen ovaj kameni reljef i naslovljen „Slava hrvatskih mučenika“ da i svojim imenom izrazi puninu te istine u svjetlosti vjere u Krista kojom je obasjan.
Svi vjernici su se nakon završnog blagoslova uputili u Kriptu svetišta gdje je vlč. Josip Šimatović progovorio o svakoj župi ovog našeg dekanata uz prezentaciju.
Hodočašće je završilo okrjepom u Pastoralnom centru uz čaj, sokove, tj. sve što su domaćini pripremili.
Iz naše župe sv. Josipa na hodočašću je sudjelovao 1 autobus vjernika.
