U subotu 16. travnja 2016. godine jedan autobus vjernika iz naše župe hodočastio je sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću u Zagreb, tj. u crkvu sv. Leopolda Mandića u Zagrebačku Dubravu. Poznato je da je njegovo tijelo ovih dana stiglo u Zagreb, u njegovu domovinu da ga vjernici mogu častiti.
Na euharistijskom slavlju koje je u župnoj crkvi Sv. Leopolda Bogdana Mandića uz izloženo svečevo tijelo predvodio krčki biskup Ivica Petanjak sudjelovalo je više od deset tisuća vjernika. Teško je nabrojati iz kojih su mjesta sve pristigli hodočasnici koji su uz crkvu ispunili prostor oko nje, ali i okolne ulice. Hodočašće sv. Leopoldu organizirale su biskupije Krčka i Gospićko-senjska, ali je pristiglo i više autobusa iz Istre, Slavonije, iz više gradova i mjesta iz Dalmacije. Bili su tu i hodočasnici iz Bosne i Hercegovine, kao i s rodne grude sv. Leopolda, Boke kotorske, kao i nekih katoličkih misija iz Zapadne Europe. Bio je zamjetan i velik broj redovnica različitih družbi.
U koncelebraciji slavlja bili su apostolski administrator Gospićko-senjske biskupije biskup Mile Bogović, provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Jure Šarčević i provincijal Venetske kapucinske provincije fra Roberto Genuin, te još 160 svećenika, a u asistenciji je bio i trajni đakon Krunoslav Mihael Kičinbači. Velik broj svećenika bio je raspolaganju vjernicima za sakrament pomirenja. Riječ dobrodošlice svima uputio je provincijal Šarčević, potaknuvši ih "da svi zajedno Bogu zahvalimo za milost koju nam daje".
U tom duhu je uvodeći u euharistijsko slavlje biskup Petanjak naglasio kako "samo Bog po svojim svecima i po svojim ugodnicima može vidjeti ona djela kojima smo svjedoci ovih dana. Slobodno možemo uskliknuti "ovo je dan što ga učini Gospodin za nas vjernike iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Boke kotorske i svih drugih krajeva koji su došli i dolaze ovih dana u ovaj grad da proslave ovog čovjeka koji je cijeli svoj život želio živjeti u Hrvatskoj. Ovdje smo kao braća i sestre da produbimo svoju vjeru". Biskup Petanjak je posebno pozdravljajući provincijala fra Genuina, kojeg se vrlo dojmilo s kolikom pobožnošću i žarom vjernici pristupaju tijelu sv. Leopolda Bogdana Mandića.
U homiliji biskup Petanjak posvijestio je kako se Isusov život odvijao pod geslom "Obratite se i vjerujte Evanđelju", poručivši da nema obraćenja bez pokore, napora, truda, pomirenja, oprosta. Kad god učinimo nešto dobro, ili se obratimo, činimo djelo milosrđa prema dugima ili prema samima sebi. Sveti Leopold sav svoj život proveo je opraštajući grijehe uime Božje i izmirujući ljude s Bogom i s drugima i sa samim sobom, on je prošao zemljom sijući i sadeći Božje milosrđe. Svetu godinu milosrđa mnogi su doživjeli kao milosnu godinu oslobođenja jer su došli do spoznaje da i za njih ima nade i mogućnosti da se i oni spase, da im bude oprošteno, da se i njima iskaže milosrđe. Da, Božje je milosrđe neizmjerno i uvijek je na djelu, ali milosrđe je nastupilo ili nastupa nakon nečega što je bilo grešno, krivo, naopako življeno, ustvrdio je propovjednik, te podsjetio kako je "milosrđe čisti dar, bez truna naših zasluga".
Govoreći o sv. Leopoldu kao svecu milosrđa, biskup je rekao, kako je "on htio biti propovjednik, a bio je ispovjednik. Htio je biti viđen i u javnosti, a sav je život proveo zatvoren u tajnosti. Htio je živjeti u svojoj domovini, a proveo je sav život u tuđini. Htio je raditi na jedinstvu kršćana i pomirenju naroda, a sav je život proveo u tome da čovjek koji je grijehom u sebi rastrgan pronađe jedinstvo sa samim sobom". U tom duhu postavljajući pitanje, kako takav čovjek danas pred nama i pred cijelom Katoličkom Crkvom može biti uzor milosrđa, ustvrdio je "tako što je cijeli život on činio pokoru i u sebi pomirivao nepomirljivo, a svima drugima iskazivao neizmjerno milosrđe. Milosrđe drugima može iskazivati samo onaj, tko sebe može držati u pokornosti i pod kontrolom". Dodao je kako je "osim toga sv. Leopold shvatio srž i bit iz kojeg je izvirao sav Isusov život i ponašanje na zemlji, a to je volja Božja. Sveti je Leopold vjerovao da poslušnost koju je on kao redovnik i svećenik dao Bogu i ljudima, vrijede više od sve njegove volje, želja, nadanja".
Na tom tragu propovjednik je potaknuo vjernike da se preispitaju postoji li danas riječ poslušnost u hrvatskom jeziku; i što bi to značilo biti poslušan? Tko još danas uvažava dobronamjerno mišljenje drugoga? Tko je spreman poslušati kad mu sto osoba kaže ovo je za tvoje dobro, a on hoće i živi potpuno drukčije?"
Okrenimo se oko sebe i pogledajmo ovu masu svijeta iz svih krajeva Hrvatske koju je okupio jedan mali rastom redovnik i svećenik, ponizan i malen, koji je cijeli život radio na sebi i sebe dovodio u red, kako bi drugima mogao posredovati neizmjerno Božje milosrđe, svjestan da je Isusovo načelo poslušnosti volji Očevoj temelj svakog oblika svetosti. Ne možemo slaviti sv. Leopolda, ne možemo ubirati plodove Svete godine milosrđa a da pritom ne slijedimo vječna načela evanđelja i primjer Isusove poslušnosti. Isus Krist jedini je Put, Istina i Život kojeg je Otac nebeski poslao ovom svijetu. Sveti Leopold je tim Putem išao, tu Istinu svjedočio i taj Život živio. Drugoga puta nema, zaključio je biskup Petanjak.
Nakon popričesne molitve, biskup Petanjak je uz svečevo tijelo izmolio zagovornu molitvu. U znak zahvalnosti, domaći vjernici su biskupu Petanjku darovali reljef na kojem je prikazan sv. Leopold kao ispovjednik. Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao župni zbor župe sv. Mihaela arkanđela iz Vrha, Krčka biskupija, pod ravnanjem Nikice Frlete i orguljskom pratnjom Sabine Depikolozvane.
Uz sarkofag s tijelom sv. Leopolda izmjenjivali su se mladi u hrvatskim narodnim nošnjama, a red su domaćim volonterima-redarima, pomogli održavati volonteri Croce Verde koji su sveca dopratili iz Padove, a pratili su ga i u Rim, Loreto i Bolognu. Talijanski volonteri spremno su se uključili i u zbrinjavanje hodočasnika, dijeleći vodu, a to je bila prigoda da se i sami osvjedoče u pobožnost hrvatskoga puka prema sv. Leopoldu, što je i njih zadivilo. Između misa, redovnice su animirale molitvu krunice.
Nakon svete mise i osobne pobožnosti uz tijelo sv. Leopolda zaputili smo se u samostan fratara Hercegovačle provincije u kojem je gvardijan fra Draženko Tomić. On je pred nekoliko godina djelovao u našoj Gospićko-senjskoj biskupiji te mu je bilo drago što nas je mogao dočekati i primiti . Prije odlaska iz Zagreba, posjetili smo zagrebačke Remete tj. crkvu Majke Božje Remetske i samostan i samostan Karmelićana u kojem je živio i djelovao novoimenovani naš biskup mons. Zdenko Križić.
Po povratku u Lički Osik posjetilo se jedino hrvatsko Nacionalno svetište sv. Josipa u Dubovcu u Karlovcu. Tamo nas je dočekao mons. Antun Sente koji je progovorio o samom svetištu i pobožnosti sv. Josipu.
Uz tako lijepo proveden duhovni dan koji je bio bogat sadržajem, vjerujemo da je svatko od vjernika obogatio svoju dušu i napunio svoje duševne baterije za vrijeme koje je pred nama.
Određeni dio teksta je preuzet s IKA.
