U četvrtak 26. svibnja 2016. godine svečano je proslavljen blagdan Tijelova u župi sv. Josipa u Ličkom Osiku. Svetu misu u 11 sati predslavio je župnik preč. Luka Blažević. Nakon mise ljudi su se formirali u procesiju i išli od postaje do postaje oko crkve kako bi molili za svoje mjesto, bližnje, svoja polja...
Na svetoj misi u bjelini su bili ovogodišnji pričesnici koji će u nedjelju pristupiti oltaru Gospodnjem.
Tijelovo, punim nazivom Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove je katolički blagdan. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. U Hrvatskoj je neradni dan (jednostavno računanje datuma: deveti četvrtak nakon Uskrsa). Za Katoličku Crkvu, svetkovina je u spomen na ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak.
Pojavljuje se u 13. stoljeću, a na cijelo zapadno kršćanstvo proširuje se u 14. stoljeću. Augustinska redovnica Sveta Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji, imala je viđenje punog mjeseca, na kojem je opazila mrlju. Puni mjesec je protumačila kao Crkvu, a mrlju kao nedostatak blagdana, kojim bi se častio Presveti oltarski sakramenat. Na njezinu molbu, mjesni je biskup za svoju biskupiju uspostavio blagdan, koji se na početku zvao blagdan Euharistije. Sveta Julijana i njeni suvremenici promicali su ideju toga blagdana i željeli su ga proširiti na cijelu Crkvu. Papa Urban IV. objavljuje bulu 1264., kojom blagdan Euharistije, želi proširiti na cijelu Crkvu. No, brza smrt ga je spriječila u tome. Tek u 14. stoljeću, papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.
Danas Crkva slavi Tijelovo, svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Isusa Krista. Tijelovo je još jedan blagdan koji otkriva dubine naše vjere i za koji trebamo prosvjetljenje divnog Učitelja, Duha Svetoga. Objektivno gledajući, čovjek ne može razumom spoznati niti razumjeti da je u kruhu prisutna Isusova smrt i uskrsnuće i u vinu Bog sam, ali to doznaje vjerom. Središte te sigurnosti u Crkvi jest euharistija. Svetkovina Tijelova prožeta je znakovima, puna simbolike i vrlo značajna za život svakog kršćanina, svakog od nas, jer slavi prisutnost Isusovu među nama. Postoje nekoliko načina na kojima možemo prepoznati Isusa u našoj sredini, a to su: njegova riječ, osoba svećenika, zajednica koja moli i naši darovi kruha i vina u svetoj misi, koje još nazivamo sakramentalnom prisutnošću. Kao što je čovjek svjestan da u buketu cvijeća nije samo darovano objektivno cvijeće, cvijeće kao takvo, nego ljubav darovatelja, kao što čovjek spoznaje da je u kupljenoj i darovanoj čokoladi ne samo ono što se jede, nego i ono od čega srce živi, povjerenje i ljubav darovatelja. Tako pravi kršćanin uviđa da u euharistijskom kruhu i vinu nije samo što se osjetilima spoznaje, nego daleko više ljubav Isusa Krista, njegova smrt za čovjeka, njegova čovjekoljubivost, njegovo oproštenje grijeha i život vječni koji nam se daruje.
Vjernik, svatko od nas, nakon primanja svete pričesti, morao bi se vratiti u svakidašnji život kao promijenjen, bolji čovjek. Kada dolazi u svoju obitelj, na radno mjesto, u školu, u svoju svakodnevicu, u odnosu sa susjedima; drugi ljudi trebaju osjetiti da je on drukčiji, bolji, radosniji i sretniji. Svatko od nas treba si posvjestiti da je Krist u nama, da s njime putujemo i pomaže nam da se mijenjamo. S tom sviješću i mi ćemo uspjeti mijenjati nezadovoljstvo današnjeg svijeta, ostavljenih, napuštenih, bolesnih, nezaposlenih. Isus želi da svi mi osjetimo da smo s Njime jedno, jer tada smo i međusobno jedno. Znat ćemo tada dijeliti i pomagati si međusobno u nesreći i žalosti. „Više od srebra i zlata, više od kruha, nama, Gospodine, treba Tvoga Duha.“
O hostijo spasonosna što otvaraš nam širom raj, sred rvanja sudbonosna, ti jačaj nas i očuvaj!
Hvala gospođi Katarini Horvatović Pavičić na ustupljenim fotografijama sa misnog slavlja i procesije.
