Svete mise na 17. nedjelju kroz godinu slavljene su u 9 i 11 sati u župnoj crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Današnja liturgija nam u središte stavlja molitvu. Koliko je ona jaka te kako treba moliti.
Da bismo duhovno živjeli i imali duhovnu silu, moramo održavati stalnu vezu sa nebeskim Ocem. U molitvi otvaramo naša srca Bogu kao svome prijatelju ne zato jer je potrebno da mu kažemo tko smo i što nam treba, već da ga primimo u svoja srca.
Molitva je ključ u rukama vjere koji otvara riznice neba u kojima se čuvaju neiscrpna blaga Svemogućega. Dovodi srce u neposrednu vezu sa izvorom života i jača vjersko iskustvo. Molitva ne čini da Bog siđe k nama, nego nas ona vodi k Bogu.
Molitva i vjera mogu učiniti ono što nikada nikakva moć na zemlji nije u stanju učiniti. Isus je rekao ˝ Bez mene ne možete ništa činiti ˝ i zato je potrebno svakog dana tražiti Njegovu prisutnost. Sotona zna vrlo dobro da će mu uspjeti uliti u nas zle misli ako dan počnemo bez Krista. Sotona ne može podnijeti da čovjek traži pomoć od onoga koji je njegov moćan nebeski protivnik, jer se on boji i drhti pred njegovom silom i veličanstvom.
Na glas usrdne molitve, drhti cijela sotonska vojska. Zato povjerimo svakog dana Kristu svoje planove da se po Njegovoj božanskoj mudrosti izvrše ili ne izvrše. Ustrajnost u molitvi važna je da budemo uslišani, međutim Bog ne odgovara na naše molitve uvijek onako kako mi očekujemo, jer mi obično ne tražimo ono što je najbolje za nas, ali Božja beskonačna ljubav i mudrost dat će nam ono što nam je najviše potrebno.
Svakodnevna molitva je potrebna za naš rast u milosti, a isto tako i za naš duhovni život, kao što je hrana potrebna našem tijelu. Ne treba čekati i moliti se samo onda kad nam je Bog potreban već moliti se treba neprestano, kao što dišemo jer molitva je disanje duše.
Hvala gospođi Katarini Horvatović Pavičić na fotografijama sa svete mise u 9 sati.
