Svete mise na 18. nedjelju kroz godinu slavljene su u župnoj crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku u 9 i 11 sati.
Današnje evanđelje nam govori o pohlepi.
Ljude ništa toliko ne dijeli koliko nasljedstvo. O tome nam progovara današnji Lukin ulomak. Dok Isus govori o povjerenju u Oca, biva prekinut od nekoga tko svoje povjerenje stavlja u novac. “Tada mu netko iz mnoštva reče: ‘Učitelju, reci’“ – Isusu se obraća zapovjedim tonom – ‘mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.'” Baština, nasljedstvo uvijek je razlog podjela i sukoba jer će uvijek biti netko tko će očekivati više, tko će zahtijevati i željeti više. A to će biti uzrok neprijateljstva, svađa koje godinama mogu trajati.
Za Isusa, baština je plod škrtosti, pohlepe, egoizma, lakomosti – ponašanja koja čovjeka nesumnjivo zatvaraju prema drugom čovjeku, prema Bogu. Stoga svako nasljedstvo kao plod egoizma – da su ljudi bili velikodušniji, ne bi nagomilavali niti bi imali problema s nasljedstvom koje kao otrov truje život onima koji ga dobiju u posjed. Vjeruje se da se čini dobro kada se ostavlja drugima u baštinu, ali je plod toga sasvim suprotan, jer će – prije ili kasnije – dovesti do katastrofalnih rezultata.
Isus ne pristaje na takav zahtjev, odbija ga. Odgovara mu: „Čovječe“ – kada Isus koristi izraz „čovjek“ uvijek je negativnog značenja – „tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?“ Isus ozbiljno upozorava: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe“ – lakomosti za posjedovanjem. Sv. Pavao u 3. poglavlju poslanice Kološanima zapisa da je pohlepa idolatrija. Možeš biti najreligioznija i najpobožnija osoba na svijetu, no, ako misliš samo na gomilanje novca, ako si proklet za posjedovanjem, duboko si egoist i idolatar. U biti, nemaš ništa zajedničkog s Ocem koji je sama ljubav koja velikodušno dijeli.
„Koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.“ Vrijednost života se ne očituje u posjedovanju nego u dijeljenju. Prema evanđeljima, Isusov nauk se očituje u sljedećem: posjeduje se onoliko koliko nam je potrebno da podijelimo s drugima; ono što se drži za sebe ne posjeduje se, nego nas posjeduje.
Da bi bio još jasniji, Isus iznosi jednu strašnu prispodobu: „Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja“ – osoba je bogata i još ima bogat urod – „pa u sebi razmišljaše“ – pažnja! Koja ironija, budući da će ga Isus nazvati luđakom, bezumnikom – „Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.“ Bogataši su umirući bolesnici od egoizma za koje nema nade niti spasa. Trebali bi biti velikodušni, no, oni to ne mogu biti. Naime, bogat čovjek uvijek misli na imati više i ne pada mu na pamet dijeliti s drugima. To vidimo u njegovu razmišljanju: „Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.“ Misli samo na sebe te ni u snu ne dolazi na ideju: „Komu mogu dati, s kime mogu podijeliti?“
„I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće’ – kolike li pohlepe – ‘pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja.’ Ni to mu nije dovoljno, nego ide dalje – ‘Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’“ On misli samo i jedino na sebe! Ni najmanje mu ne dolazi misao o solidarnosti, dijeljenju s drugima. Bogat je, ima bogat urod – što bi ga koštalo da i drugima da?! Ne! Kako rekoh, bogataš je umirući egoistični bolesnik za kojega nema spasa.
I evo Božje presude. Nemojmo zaboraviti da su se bogataši Isusova vremena smatrali od Boga blagoslovljeni, a siromasi od Boga kažnjeni. Međutim, ovdje je obratno: „Ali Bog mu reče: Bezumniče!“ U originalnom Lukinom testu ovaj izraz je puno jači, a značio bi: „Ludo jedna! Glupane!“
„Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?“ Na početku prispodobe Isus je ironično rekao da ovaj bogataš „razmišljaše“. No, vidimo da uopće nije tako. Ovaj bogataš ne samo da je umirući egoistični bolesnik, nego je i luđak, glupan koji je toliko nagomilao da ne može ni uživati u tome. Krepat će, a nagomilano – kome će ostati?
Isus zaključuje: „Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.“ Kako se to bogati u Bogu? Dijeleći s drugima! U Djelima apostolskim, koje Luka napisa, Isus će reći da je veća radost u davanju, nego u primanju. Tajna radosti nije u onome što dobiješ ili imaš ili nagomilaš, nego u onome što velikodušno daješ onima koji su u potrebi.
