U nedjelju 9. listopada svete mise su slavljene u Ličkom Osiku u 9 i 11 sati.
Na kraju svete mise župnik Luka Blažević uručio je certifikate Milici Jerković i Mandici Rukavini. One su naime dvije godine pohađale tečaj vjere u Otočcu. Pomoću i sa ovim certifikatom mogu se sada još aktivnije uključiti u život župe što im i želimo.
Prvo čitanje na svetoj misi pročitala je Petra Knežević, psalam je odpjevao zbor, a drugo čitanje pročitala je Josipa Mareković. Molitvu vjernika pročitali su naši ministranti.
Današnje evanđelje nam pokazuje zahvalnost, odnosno nezahvalnost prema Isusovom izlječenju. Evanđelje nije usmjereno na opis izlječenja, kao u drugim slučajevima, nego se usredotočuje na ponašanje ozdravljenih. Samo se jedan vratio zahvaliti i to stranac – Samarijanac. I u tome je druga tema evanđelja: Samarijanac, koji je kao stranac doživio sveopće Isusovo spasenje, je poticajni primjer za sve.
Scena se dade lako opisati. Isus je na putu u Jeruzalem. Pisac naglašava da je putovao kroz područje Samarije i Galileje (r.11) Ovaj podatak je geografski kriv, ali milosno, teološki sasvim ispravan: Isusovo djelovanje vrijedi i za ljude u Samariji. Kad se približio selu, došlo mu je u susret deset gubavaca, ali su ostali malo udaljeni kako je to bilo naređeno zbog njihove bolesti. Broj deset je primjeran i znači mnogo onih koji su bili bolesni i nadali se izlječenju. Oni su oslovili Isusa naslovom učitelja i molbom da ima za njih milosti. Umjesto da izgovori riječ koja će ih ozdraviti, Isus ih šalje da se jave svećenicima. Odlazak svećenicima je bio uobičajen nakon ozdravljenja da bi ponovno mogli biti uključeni u puno zajedništvo. U evanđelju se naglasak stavlja na povjerenje gubavaca. Dok su išli svećenicima, dogodilo se ozdravljenje. I postali su čisti.
Sada bi se moglo misliti da pripovijest završava sa r. 14 gdje je ozdravljenje postignuto. Oni sljedeći redci su odlučujući: samo jedan od deset ozdravljenih se vratio da poda Bogu hvalu i da Isusu zahvali bacajući se pred njim na zemlju. I usput, tekst napominje „a taj čovjek je bio Samarijanac" (r.16b). Upravo jedan iz naroda kojega su Izraelci prezirali se vratio k Isusu. Retoričko Isusovo pitanje u r. 17 pojačava kontrast među ozdravljenima i jasno pokazuje što su i oni trebali učiniti. Evanđelje polazi od židovskog gledišta, prema kojemu se upravo stranac vraća i zahvaljuje Isusu. Time je jasno da je on doživio spasenje (ozdravljenje), kao što je to priznao, tako što priznaje veličinu Božju i u znak priznanja baca se ničice pred Isusom. Ovu spoznaju je Isus uključio u zaključnom retku time što traži od Samarijanca da ustane i da krene kao čovjek kojega je vjera spasila. Samarijanac je doživio više od samog tjelesnog izlječenja – on je sveobuhvatno spašen.
Biblijski tekst pita i za naše reakcije: ako nam se dogodi ozdravljenje (spasenje), ako nam se učini nešto dobra, kako mi postupamo? Tekst nas može učiniti osjetljivima za početak i značenje ozdravljenja (spasenja) u našem životu.
