U ponedjeljak 26. prosinca 2016. godine cijela Crkva slavila je blagdan sv. Stjepana prvomučenika.
Sveta misa je slavljena u župi sv. Josipa u Ličkom Osiku u 11 sati.
Župnik preč. Luka Blažević svima je približio sv. Stjepana kroz njegov život te zašto se on slavi odmah nakon Božića.
Prvo čitanje pročitala je Petra Knežević, psalam je odpjevao zbor, a drugo čitanje pročitala je Lidija NJari. Molitvu vjernika su pročitali naši ministranti.
Sveti Stjepan je prvi koji za Krista posvjedoči svojom krvlju. Zbog toga je nazvan Prvomučenik ili Protomartyr (Πrwtomartύr), a njegov lik je u povijesti crkve i spasenja ostao kao primjer svih ostalih mučenika. Ne zna se točno kad se rodio, a pretpostavlja se da je mučeništvo podnio u mjesecu svibnju.
Svetkovina se svetoga Stjepana Prvomučenika slavi drugi dan Božića, 26. prosinca od 380.-e godine. Zbog svoje blizine najradosnijoj i jednoj od najvećih kršćanskih svetkovina, svetkovini Božića, ova svetkovina i ovaj Svetac su promovirani kao najbliži Kristu i to onom malom djetetu, malom Bogu, Božiću, da se time naglasi i Kristova žrtva koju će na Kalvariji podnijeti za ljudsko spasenje.
Dakle, kao što je rođenje Kristovo, Božić, Isusov ovozemaljski rođendan, tako je Stjepanova smrt njegov nebeski rođendan. Time nam svetac Prvomučenik daje primjer i poticaj kako u životu živjeti, kako se nositi s neprijateljima i za koga i koje ideale se u ovom životu žrtvovati.
Sveti je mučenik Stjepana bio Jeruzalemac, istinski Židov, te pravi praktični kršćanin. Prva ga je kršćanska zajednica imenovala jednim od sedam đakona. „Stjepan, pun milosti i snage, činio je velike i čudesne znakove u narodu…“ čitamo u Djelima apostolskim. Brinuo se za siromašne, skrbio za udovice i „isticao se u čistoći i darežljivosti“. Posvuda je navješćivao radosnu vijest svog Učitelja. Na njegovu su se propovijed obratili mnogi Židovi, a broj prvih učenika (kršćana) u Jeruzalemu je iz dana u dan sve više rastao. I židovski svećenici su se obraćali na kršćanstvo.
Sva su ta pozitivna događanja razgnjevili Židove u Sinagogi i u Hramu, pa su čvrsto odlučili Stjepana uhititi i izvesti pred sud te pogubiti. Pred Velikim je vijećem Prvomučenik održao čuveni govor, ispričavši im ukratko svu povijest od svetih Patrijarha (Abrahama, Izaka i Jakova), preko Mojsija i proroka pa sve do Isusa Krista kojega su također smaknuli, ne povjerovavši u Nj. Židovski vođe nikako nisu mogli podnijeti da im netko čita bukvicu i da ih poučava u čemu su oni bili izvanredni stručnjaci, pa su Stjepana izveli izvan grada i kamenovali. A on im je, poput svoga Učitelja Isusa, oprostio dok su ga ubijali.
Priča o kamenovanju svetog Stjepana povezana je s velikim likom kršćanske povijesti, koji se je u trenutku kamenovanja još zvao Savao i tada bio najvećim progoniteljem Isusa i njegova nauka, jer se nije bio obratio. On je odobravao Stjepanovo kamenovanje. Kod njega su odložili Stjepanovu odjeću. Bio je to sv. Pavao, kasnije, nakon obraćenja, najveći borac za Krista i najveći propovjednik Kristova evanđelja svih vremena. Sve se ovo, naime, zbilo, prema predaji otaca, 7 (sedam) mjeseci nakon Uzašašća Isusova na nebo.
Nakon Stjepanove mučeničke smrti, njegovo je tijelo preuzeo židovski pismoznanac Gamaliel i pokopao ga u nov grob na svojoj zemlji u blizini Jeruzalema. Prema tradiciji, oko 415. godine, neki svećenik imenom Lucijan je u ukazanju saznao za grobno mjesto gdje je sahranjen đakon Stjepan. Ostaci tijela sv. Stjepana su iskopani te su kasnije čašćeni i na zapadu; jedan dio relikvija je prenesen u Carigrad, a drugi dio u Rim te zakopan uz tijelo sv. Lovre, đakona.
Našašće moćiju sv. Stjepana se slavi 3. kolovoza. Ova se svetkovina počesto brka s blagdanom sv. Stjepana, kralja, čiji se blagdan također slavi u kolovozu mjesecu, ali ne na isti dan. Stoga su obje istinske svetkovine sv. Stjepana Prvomučenika, i ona koja pada 26. prosinca, kad se slavi Stjepanova mučenička smrt i ona koja se slavi 3. kolovoza, to je svetkovina pronalaska relikvija sv. Stjepana.
