Na Čistu srijedu ili Pepelnicu liturgijski smo ušli u jedno vrijeme koje nekome može puno značiti, a nekome ništa. Ušli smo u Korizmu, u vrijeme kada uvijek iznova trudimo se biti bolji na svim područjima života.
Prve korizmene nedjelje svete mise su slavljene u 9 sati u crkvi sv. Mateja u Širokoj Kuli i u 11 sati u crkvi sv. Josipa u Ličkom Osiku.
Današnja čitanja stavljaju u središte Đavla ili Sotonu, tj. na koji način mu se možemo naučiti suprostaviti. U prvom čitanju mogli smo čuti kako su prvi ljudi poklekli njegovoj zloči i pojeli voće sa zabranjenog stabla i tako počinili grijeh. No u evanđelju je priča savim drugačija. Isus se nalazi u pustinji, postio. I prišao je također Đavao i navodi ga na grijeh. Ali Isus mu je uvijek dao pravi odgovor te je nakon tri pitanja otišao. Prvi ljudi su pričali sa Đavlom ili zmijom dok mu je Isus samo odgovorio ono što piše u Svetom pismu.
Današnje evanđelje o Isusovu napastovanju nam predstavlja Isusa kao čovjeka puna vjere u Boga. Ova izvanredna povezanost Isusa s Bogom, njegovim ocem, što se pokazalo na krštenju kad ga je označio kao svog ljubljenog Sina, sačuvala se i u trostrukim napastima. Evanđelist Matej naglašava, citatima iz Starog zavjeta koje stavlja Isusu u usta, a sve potječu iz knjige Ponovljenog zakona, iz „glavne zapovijedi", da Isus potpuno odgovara onome što se tu govori. I na tom temelju on može ostvariti ispunjenje zadatka širenja Kraljevstva Božjega. On se pokazuje kao vjerni sluga Božji, kojemu je povjereno da donese Kraljevstvo Božje. Isus ne pada u napast biti kao Bog. On brani ovu temeljnu razliku između čovjeka i Boga. I upravo u tome se pokazuje i dokazuje kao Sin Božji, koji donosi ljudima spasenje od grijeha i smrti.
