Svetim misama 19.ožujka i na treću korizmenu nedjelju proslavili smo svog nebeskog zaštitnika sv. Josipa.
Svete mise slavljene su u 9 i 11 sati, a pogotovo je bilo svečano u 11 sati jer je bilo više svećenika u koncelebraciji: vlč. Ivan Blaževac (vojni i policijski kapelan), vlč. Vinko Međugorac (duhovni pomoćnik u župi Gospić) i vlč. Luka Blažević.
Obje svete mise je predvodio o. Zvonko Šeremet, svećenik Srca Isusova iz Zagreba.
Danas smo s Isusom na Jakovljevu zdencu - rekao je propovjednik o. Zvonko. "Isus je umoran od puta sjedio na zdencu…" Žedan je. Sunce s neba pali. Isus i njegovi prijatelji već su od jutra na putu pod povećanom vrućinom. Na putu po vrućoj, suhoj i prašnjavoj zemlji. Umoran i žedan! On nema problema to i priznati. "Daj mi piti!" Tu ne govori Bog koji stoluje iznad oblaka, nego čovjek, koji moli za nešto.
Ta molba upravljena je ženi, ženi Samarijanki, koja je došla zahvatiti vode. Njezin krčag je prazan. Zalihe potrošene. Žena dolazi, da ispuni svoj krčag. S njom pokušavamo možda i mi ispuniti naše krčage. Jer, što sve ne činimo, da bismo ulovili malo sreće i zadovoljstva? Često se osjećamo istrošeni i prazni. "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati." Žena zna dnevne muke, svakoga dana nositi vodu i opet ožednjeti. Ona sluti da bi mogla imati vodu koja utažuje čežnju. To je nada, da si s nečim ispunjen i da na koncu nisi više prazan i ostavljen. I, tu je jedan koji kaže: Ja znam gdje ćeš naći taj život!
Stvar ide dalje. Razgovor između Isusa i žene na Jakovljevu zdencu prije svega je pun nesporazuma, krivog shvaćanja. Dok Isus govori o čežnji života i o vodi koja je odgovor na to, žena misli samo kako bi ušparala put do zdenca. Ona je u dnevnoj muci, a Isus nagovještava što uzrokuje smisao. Malo-pomalo razgovor dobiva bistreći karakter. I žena jednim dijelom doprinosi tom bistrenju. Isusova voda ne stvara nikakve ovisnosti. Ona dolazi iz izvora koji se ne iscrpljuje u površnostima. Isus sebe nudi u svoj istini i jasnoći. Tko dopusti da mu on utaži žeđ, taj će biti slobodan od neumjerene težnje: uvijek više i uvijek novo.
To biva jasno u stavu žene. U susretu s Isusom, živom vodom, žena ostavlja sve što je pritišće. "Žena ostavi svoj krčag". Ona ga više ne treba za vodu, jer je našla ono što nju ispunja. U ravnopravnom, međusobnom razgovoru čovjek i žena znaju da su slika živoga Boga. Stoga žena na Jakovljevu zdencu može kazati: "Nemam muža." Da je ona žena, kćer Abrahamova, to je dovoljno. I stoga smijemo kao kršteni ići našim vlastitim putom. Ne moramo mi tražiti put što ga je Bog za nas izmislio, nego Bog ide s nama putom, kojim idemo. "Znam da ima doći Mesija zvani Krist-Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve." Tako žena s Jakovljeva zdenca sama postaje Isusova navjestiteljica.
Gdje prihvaćam Božji dar, gdje se upustim u susrete s Isusom, tu moj život dobiva novu kvalitetu, novu dubinu. Tu mogu živjeti s nadom, da mi on daje piti u mojoj svakidašnjici, upravo tada kada je ova siva i mračna. Gdje tražim susret s njim u mome životu, tu bivam slobodan od mojih nasukanih predodžbi, tu mogu računati s novošću usred moga života. Žena na Jakovljevu zdencu otkriva u svojoj svakidašnjici Spasitelja svijeta. Tu radosnu vijest morala je kazati dalje. Na njenu riječ i drugi otkrivaju dubinu svoga života. Žena na Jakovljevu zdencu naišla je usred svoje svakidašnjice na izvor života.
Jer se zadržala na izvoru, sama je mogla davati vodu dalje, vodu, koja daruje život. Dobro je jednom razmisliti o tome, koji su ljudi za nas postali izvor, od čije vode živimo. Svaka i svaki pozna takve ljude! Inače, ne bismo mogli živjeti! Možda imamo iskustvo, da smo postali izvor života za druge. Moramo već jednom sjesti na rub bunara, imati vremena za razgovore koji nas i druge vode u svakidašnjicu. Na to nas poziva ovo korizmeno vrijeme prije Uskrsa.
Na kojim izvorima ja pijem? Iz kojih izvora utažujem žeđ za životom? Gospodine, daj mi otvorenost, da nađem bunar iz kojega mogu piti. Daj mi otvorenost za ljude koji mi mogu otvoriti bunar života. Uči me zahvaljivati za ljude, koji su mi izvor života. Uči me zahvaljivati, kada sam smijem biti izvor za druge.
Prije samog blagoslova pred kraj mise djeca iz vrtića s Ličkog Osika izveli su tri točke sa svojom voditeljicom Đurđom Štimac. Koliko ih je lijepo i slatko bilo vidjeti svjedočio je pljesak na kraju.
Na kraju svete mise o. Zvonko je sve pozvao da dolaze na Korizmenu duhovnu obnovu jer je svetim misama započela Korizmena duhovna obnova ili Pučke misije. Svako se može naći u svemu pa ste svi dobrodošli do srijede!
I kako se odmah vjernici ne bi razbježali, za njih je pokraj crkve bila priređena kratka okrjepa.
