Tvrdnja, da je Bog jedan i istovremeno Trojstven, bez vjere nema temelja. Ljudski razum takvo nešto ne poznaje, ljudsko iskustvo također. Ostaje samo vjera u Kristovu riječ. Tri Božanske osobe a jedan Bog. Istina vjere, vrhunska istina o našem Bogu koju nam je Bog sam objavio.
Bez obzira koliko izgledala nelogična i kontradiktorna, u tvrdnji da je jedan Bog Trojstven ima velike logike. Ta istina izražava da Božje zajedništvo nije jednako ljudskom. U Bogu nema ni trunke razjedinjenosti. A razjedinjenost je posljedica mržnje, egoizma, nepodnošenja drugog itd. Božje zajedništvo postaje ideal ljudskom. Djelomično je oslikano u onim biblijskim riječima upućenim čovjeku na početku Biblije – dvoje njih bit će jedno tijelo. Ideal svake ljudske ljubavi i zajedništva je Božje. Mora težiti tome da se dvoje ljudi u ljubavi toliko sjedine, povežu i sužive da su kao jedan organizam. Ljubav spaja, iako ne briše razlike. Ljubav, ja bih rekao, daje da se i razlike poslože u mozaik s jedne i druge strane, muške i ženske te nastane nadopunjavanje.
Također, Božja jedincatost – Bog je jedan - nije jednaka ljudskoj. Ona ne izražava individualizam koji nas zatvara u svoj mali svijet, niti sebičnost, egocentričnost i usmjerenost na sebe. Božje jedno izražava mnoštvo. Bog jedan je istovremeno zajednica. Naš osobni život ne bi smio biti individualistički i egoistički. Nisam ja prvi, najvažniji i najglasniji. Nisam onaj koji bi se svima i ispred svih trebao nametati. To ljubav nije. To ne izražava Božji život jednoga Boga. Stvoren sam da dajem u ljubavi.
Na kraju krajeva, ne možemo shvatiti ovu istinu svojim razumom. Vjerojatno u raju ćemo razumijeti kad budemo s Bogom jedno. Ali Bog nas toliko nadilazi da nema ni smisla njega strpati u naša razmišljanja, našu logiku, spoznaju i iskustvo. On je uvijek iznad toga. Ali ne daleko od nas. U središtu je našeg života. Poziva nas da se tome središtu okrenemo. Da njemu postanemo slični životom i djelima.
To će biti onda kada budemo svoj trud usmjerili prema zajedništvu, građenju mostova prema drugima ako treba i opraštanjem, ljubavi. Kada se budemo oduprli individualizmu koji jača i izolira nas iz života drugih ljudi pa i naših bližnjih. Kada ne stavimo svoje želje i potrebe na prvo mjesto nego okrenemo svoj pogled prema onome uz nas, kao što to Bog čini. I kada imamo povjerenje da veliki, neshvatljivi, jedan i trojstven Bog nije daleko nego posve blizu. U našim srcima i srcima bližnjih. I poziva nas da živimo s Njim.
U svojoj propovijedi je vlč. Luka Blažević istaknuo kako je najteže propovijedati tj. ljudima predočiti Presveto Trojstvo te je stoga upotrebljavao razne primjere. Možemo promatrati Sunce u božanskoj osobi Oca, iz njega izlazi Svjetlost-Sin i Toplina-Duh Sveti. U svetoj misi je bio i obred krštenja gdje je Lovro Kreković kršten u ime Presvetog Trojstva i postao dijete Božje. Lovro je ujedno i prvo dijete obitelji Kreković.
