Uskrs je osobita svetkovina, svetkovina novoga stvaranja, svetkovina novoga Adama, i zato je to svetkovina cijeloga čovječanstva. Mrtvac živi, radi bogohuljenja osuđeni na smrt bit će oživljen od Božje ruke, dakle rehabilitiran od samoga Boga, uzvišen na božansko dostojanstvo. Uskrsli Isus govori, jede i pije, prihvaćen je. Tko je taj novi Isus? Što se s njim dogodilo?
Današnja nam liturgija objašnjava što to znači "život u punini". Evanđelje –prikladno za uskrsno vrijeme – uzeto je iz Isusova oproštajnog govora: "Neka se ne uznemiruje srce vaše", kaže Isus u sjećanju na svoje vlastito iskustvo sa smrću. Mi se sjećamo Isusove potresenosti kod smrti prijatelja Lazara (usp. Iv 11,33-38) i časa u Getsemanskom vrtu (usp. Mk 14,32-42). Isus sada tješi svoje učenike: "Vi znate put". Taj put ne završava sa smrću, nego on vodi u nebeske stanove kod Oca.
"Kako možemo put znati?", glasi Tomino uzbuđeno pitanje. "Ja sam Put i Istina i Život" odgovara Isus. "Ja jesam" je ime Jahve (usp. Izl 3,14). Isus se na taj način jasno pokazuje kao Sin nebeskoga Oca.
"Gospodine, pokaži nam Oca", traži skeptični Filip. Odgovor Isusov znamo: "Tko je vidio mene, vidio je i Oca". Uistinu, čudesna riječ! Za Grke Bog po definiciji bijaše nevidljiv a i za Židove vrijedi, da Boga nitko nije vidio (usp. Izl 33,20-23). Za Isusove suvremenike – a to vrijedi do danas – Bog je bio i jest nepristupačan, sjedeći i vladajući u dalekoj daljini. Kako je čudna izreka: u Isusu vidimo nebeskoga Oca.
Do spoznaje da se Bog učinio vidljivim u Isusu, učenici imaju daljnji put. On sam je objavio Oca na način, kako on živi, u istini svoje riječi i u novom životu kojeg daruje. Pri tome nam je on tako blizu. Isus je živio život čovjeka, radio je za svoje životne potrebe, iskusio radost i patnju, bio iskušavan (usp. Mk 1,13) i umro smrću na križu. On nam pokazuje Oca u svakidašnjim stvarima života, tamo, gdje možemo susresti Boga.
Odlomak evanđelja završava kako je i počeo, s Isusovim pozivom na produbljivanje vjere. Njemu je stalo do spoznaje dubokog jedinstva između Njega i Oca. Tko ga susreće skeptično, treba u najmanju ruku naći vjeru na temelju djela. I ta djela, kaže Isus, može vjerujući u daleko većoj mjeri ispuniti. Gdje je Isus nahranio nekoliko tisuća, vjernici mogu dati hrane milijunima; gdje je Isus izliječio nekoliko bolesnih, vjernici mogu organizirati širom svijeta mrežu medicinske opskrbe za one koji trpe; i tamo gdje je Isus vratio u život dvojicu ili trojicu mrtvaca, vjernici mogu po svojoj velikodušnosti darovati milijunima ljudi novu hrabrost za život i nove perspektive. Isusovo snažno otkupiteljsko djelo nalazi umnogostručenje po njegovim učenicima u svim vremenima. On i Otac su jedno.
Tekst preuzet franjevci-split
