Na svetoj misi na svetkovinu Bogojavljenja, preč. Luka Blažević je misu zaključio riječima kako se bor i božićni ukrasi skidaju na Krštenje Kristovo (završetak božićnog vremena). Svake godine ljudi iznova "lome koplja" oko pitanja – kada se skida bor?
Mnogi danas vide svoje susjede kako nose bor (božićno drvce) i bacaju ga u smeće. I dok idete gradom i naseljem vidite da je to praksa kod većine stanovnika u gradu. Stotine borova je bačeno na ulicama grada. Zar su hrvatski katolici toliko iskompleksirani da to rade samo da bi pokazali animozitet prema Srbima i sutrašnjem blagdanu Božića po julijanskom kalendaru?
Čini se da jesu!
Ta slika puno govori o našim vjernicima i duhu Božića kojeg su slavili.
Prilično je blesav taj "strah" da obilježja katoličkog Božića (bor i jaslice) ne bi slučajno bila na vidljivom mjestu na dan kad ga slave pravoslavni. Bez obzira na sve što se događalo u bližoj i daljoj prošlosti, to je glupo i suludo, jer time ne poštujemo ni svoje blagdane – Bogojavljenje i Krštenje Kristovo. Uostalom, katoličanstvo je postojalo i prije animoziteta naroda.
Nažalost, i danas se govori o tome kako se bor mora maknuti, jer "mi ne slavimo srpski Božić". I ne daj Bože da imate bor i da svijetle lampice na pravoslavni Božić... smak svijeta, jer nije "naš" Božić. To je tako žalosno i ništa drugo doli izraz najniže vrste vjerske netrpeljivosti!
Uostalom, božićno vrijeme traje do dana kada se slavi Isusovo krštenje.
I danas možete u nekim crkvama primjetiti i ostavljanje božićnih ukrasa sve do blagdana Svijećnice. Upravo tako je u Poljskoj - obitelji drže bor sve do 2. mjeseca. Ne zaboravimo, oni su iste vjeroispovijesti kao i mi.
Stoga poštujmo svoju vjeru i vjerske občaje i ne mjenjajmo ih da bi napakostili drugima ili pokazali svoju različitost i isključivost.